Vesna Tešić bila je vlasnica kafića u naselju Kotor do 11. juna 1992. godine, kada je, kako je kazala u Sudu BiH, počeo rat i više nisu mogli da se kreću.
Ona je s mužem i svekrvom bila tri dana u kući, koja se nalazi uz Stanicu javne bezbjednosti u Kotor Varošu, te im je nakon toga omogućeno da se kreću.
“Vojska i policija je bila svakodnevno u našem dvorištu, ali su bili korektni prema nama”, rekla je svjedokinja.
Dodala je kako su njena tri brata (djeca od ujaka) – Zdravko, Viktor i Ivo – privedeni u stanicu policije, gdje su zadržani tri dana, nakon čega su, prema izjavi svjedokinje, dovedeni u njenu kuću.
“Kada su došli, Viktor i Ivo su imali povrede po tijelu, tukli su ih, a Zdravko nije”, kazala je Tešić te dodala da su u njenoj kući ostali tri sedmice, nakon čega su došli po njih u večernjim satima i odveli ih.
Ona je ispričala kako joj je komšija sljedećeg dana javio da je u spomen-kosturnici našao tijela Zdravka i Ive, te da je Viktor pobjegao.
“Viktor je bio ranjen i, pošto je poznavao teren, sakrio se u pećinu i pobjegao”, rekla je svjedokinja i navela kako joj je komšija ispričao da je neki Markan pucao i ranio ga, dok ostali vojnici nisu pucali.
Zdravko Samardžija je optužen u svojstvu člana komande Specijalnog odreda milicije CSB-a Banja Luka.