U prilog tvrdnji da dopis predstavlja pokušaj SDA i DF-a da se domognu ponekog jeftinog poena ide i činjenica da je dopis ponuđen na potpis svim poslanicima stranaka sa sjedištem u Sarajevu, ali da su odbili da ga potpišu poslanici SDP-a, Naše stranke, Nezavisnog bloka… Da budemo jasni, ne treba niko s ove strane međuentitetske granice gajiti iluziju, pa vjerovati da se oni ne slažu sa tonom spornog dopisa i da ne misle da se svi parlamenti u BiH trebaju povinovati volji “državnog parlamenta”. Njihovo odbijanje da potpišu dopis znači samo da su prepoznali jeftino politikantstvo iz kojeg Izetbegović i Komšić žele da izvuku sitni benefit i to je jedini motiv odbijanja, a nikako neslaganje sa napisanim.
A da potpisnici spornog dopisa zaista žele, kako navode, relaksiranje političke situacije, mogli su to pokazati na veoma jednostavan način. Zašto svoj dopis (iako bi i u tom slučaju bio sporan) nisu napisali ćirilicom? Time bi poslali poruku da poštuju bar ustavnu odredbu o jednakosti dva pisma, ali i to im je bilo teško. Međutim, pošto im je ćirilica mrska, ostaje nejasno kako su onda smogli snage da kao adresu Narodne skupštine napišu “Vuka Karadžića 2”. Al’ ne lezi vraže! Odgovor leži u činjenici da prava adresa Narodne skupštine glasi “Trg jasenovačkih žrtava 1”. A poslanici bošnjačkih stranaka lakše će napisati “Vuk Karadžić” i početi da pišu ćirilicom, nego prihvatiti da su Srbi bilo kada i bilo gdje bili žrtve. A BiH upravo zato i jeste u ovakvoj političkoj krizi.
Darko Momić